|
NOVA POLITIKA
Kako
je Hrvatima već vjerojatno poznato, na dan 4. svibnja 2003 prestala
je djelovati i postojati Nova Hrvatska Desnica. Devet punih godina
bila je ona za hrvatski narod svjetlo svijeta, ali je hrvatski
narod, zaveden i zaluđen paklenskom rabotom svojih novih gospodara,
globalne judeomasonske kozmokracije, nije bio kadar prepoznati.
Nepromišljeno, bezglavo, preuzimao je o njoj tek zločeste
karikature, što su ih protiv nje umnažala plaćenička, špijunska,
tuđinska općila. U svojemu sadašnjem duševno-moralnom stanju,
hrvatski se narod pokazao nedozrelim za davanje otkaza
parlamentarističkoj partitokraciji, te davanje mandata nacionalnoj,
a ujedno socijalnoj, revolucionarnoj diktaturi, kakvu mu je Desnica
sustavno, ustrajno i razložno, uvjereno i uvjerljivo, nudila kao
jedino spasonosno rješenje. Umjesto da primi pruženu ruku slobode,
odlučuje se uvijek iznova za nečasnost, jaram i propast.
Utemeljitelj i prvi čovjek Desnice povukao je, iz okolnosti da mu u
narodu nedostaje potrebne potpore, jedini ispravni zaključak:
pravilima parlamentarne demokracije – koju ionako preziremo – ne
ćemo dospjeti u situaciju iz koje možemo pomagati svojemu hrvatskom
puku. Ako narod nije kadar ponajprije doći k samome sebi, izgleda će
da ga povedu imati samo izrodi i prodane duše, konformisti i
oportunisti, karijeristi, mediokriteti te inozemni agenti. A pomoći
mu se mora: tlo mu je svedeno na potrganu čačkalicu, krv mu kane
pomutiti doseljavanjem Srba i azijsko-afričkih egzota; o povijesti
svojoj ne smije više ni zucnuti («povijest povijesničarima»), a
oligantropija užurbanim ga koracima seli u carstvo izumrlih naroda.
Valjalo je donijeti sudbonosnu odluku da se okrene drugi list. Ne
ćete li vi k nama, mi ćemo k vama, bez pitanja, bez moljakanja i
ulagivanja, uz razboritu uporabu primjerene prisile, kao što odgojna
načela traže da se postupa s neposlušnim, razmaženim, ili stjecajem
prigoda, bez svoje krivnje, u razvoju zaostalim djetetom. I
bolesniku se mora pomoći kada i nije svjestan da mu je pomoć prijeko
potrebna – a kako tek ne čitavu vlastitom narodu!
 Jest,
ima u Hrvata nacionalista, ima zdravog nacionalizma, ali na
riječima. A na djela se ne odvažuju, niti im gospodar to dopušta. A
oni traže i čekaju dopuštenje. Nacionalizam i podaništvo, međutim,
isključuju se. Što preostaje, jest lutanje slijepca po mraku. Narod
nam se opekao i na žaru HDZ-a i na ovom narančastom. Umjesto da
stoga pohrli u Desnicu, on srlja u jugonostalgiju. Nedostaje mu,
robu hrvatskom, bezobraznog srpskog šarma, zaziva ga sa svih strana,
ne bi li nadoknadio izgubljeno u onih desetak godinica. A u
najboljem se slučaju prepušta partijskom vrtuljku: lijevo-desno,
malo desno, malo lijevo, ali nikada uistinu desno: lažna
beskonačnost kruga koja nikada ne prispije cilju. Tek mazohističnom
iživljavanju u apatiji, dešperaciji, pasivnosti, pesimizmu i
cinizmu. Bolestan si, narode hrvatski! Okreću te, kako u poruzi reče
jedan Židov, kao mladog majmuna. Treba Ti neodgodivo liječnika!
Samo, njega se ne bira na «slobodnim i poštenim izborima»!
Pomoći hrvatskom narodu da dospije k sebi, da od prezrene i ponižene
rulje postane ponosnom, samosvjesnom, samosvojnom nacijom – to je
danas nemoguće uz ignoriranje velike svjetske igre, te našega danog
i zadanog geopolitičkog okoliša. Da bismo mijenjali Hrvatsku, moramo
mijenjati Europu. Dok se ne probude zaspali divovi Njemačka i
Rusija, danas žrtve ne samo izvanjskog, američkog imperijalizma,
nego i unutarnje, naslijeđene i stečene slabosti, ropskoga duha i
nevjerovanja u iskonske moći svojih narodnosnih potencijala – ne će
biti ozbiljeni preduvjeti za preporod i obnovu hrvatske nacionalne
substance. Stoga je prvotnom zadaćom naše Nove Politike –
usuglašavanje naših napora s gibanjima u velikim narodima stare
Europe. Poput Hrvatske, i čitava je Europa postala zatočenikom
izvaneuropskih, protunarodnih, globomanskih silnica na čelu s
judeomasonskom internacionalom i trenutačnim gospodarem svijeta USA.
Hoćemo u Europu, ali da bismo u njoj bili, da bismo uopće bili, -
mora biti Europa, biti na način svoj vlastiti, ne na način
jenkijevskoga privjeska s ovu stranu Atlantika.
Odbacujući nedostojno i jalovo ulagivanje liberal-demokratskoj
dogmi, mi svoju akciju oslobađamo za sve ono spasonosno i sveto čega
nas je plebejska vladavina ulice, kaosa i Amerike tako fatalno
lišavala. Ponovno otkrivamo dobrostivo djelovanje stege i žrtve,
asketizma i samozatajnosti, hijerarhije i autoriteta, aristokracije
i elita. Slijedeća je stoga zadaća Nove Politike – odgoj novih
hrvatskih elita. Elita pameti i naobrazbe, volje i odanosti Domu;
plemenitosti i otmjenosti. Treba nam odvažnih i jakih,
discipliniranih, pravednih i velikodušnih. Treba nam takvih kakvi su
kadri izići na kraj sa samima sobom, ne uplašiti se vlastite snage,
treba nam pripravnih na velika djela, takvih kakvi će iskreno
prezrijeti malograđansko zanovijetanje, zapomaganje glupe,
sitničave, jeftine - ropske duše, koja u svemu osebujnom i neovisnom
namah «prepoznaje» skriveno djelovanje agenata provokatora i
neprijateljskih središta – podaničke duše, koja ne shvaća da je sama
sebi najveći neprijatelj.
Mi želimo čvrsto vjerovati da takvih muževa dužnosti danas u
hrvatskom puku ima, skrivenih iza površine filistarske banalnosti,
bezvolja i bezumlja. Ima ih već i sada, a kojih nema, te ćemo
odgojiti. Treći će prekonoć postati gorljivim desničarima, i bez
oklijevanja dat će se na posao, primat će zapovjedi te raditi
samostalno i tvoriteljski, u zadanim okvirima. Naše je pronaći ih,
osvijestiti i pokrenuti na djelo. A djelovat će se samo sukladno
Božjim i narodnim zakonima, prikladnima da pospješe spas hrvatskomu
rodu. Djelovat će ta nova elita tako, da utre put pojavi novih,
boljih, slobodnijih Hrvata, pojavi Novoga Naroda. I stvaranja Svega
Novog, jer, toliko smo već puta opetovali, nailazeći na gluhe uši:
Hrvatskom narodu ne mogu pomoći mjestimični, parcijalni, kozmetički
zahvati. Njemu može pomoći samo ako se sve ono dosadašnje
jednostavno zbriše, ako se sve postojeće dokine, razruši, kako bi,
prema riječima pjesnika Kranjčevića, moglo stasati ono Novo. Ali
novost i obnova ne će biti potpune ako se ne obnovi i sam narod, ako
i on ne počne ispočetka, s onu stranu svih dosadašnjih slabosti,
pokleknuća i poraza. Da svoj narod iznutra obnove, osvježe, uzdignu
na višu razinu Bitka, tomu služe nacionalne elite. I one ga pritom
posve sigurno ne će pitati za cijenjeno mišljenje, baš kao što ni
odgovorni roditelj svoje dijete ne će anketirati o tome koje mu se
odgojne metode ponajviše sviđaju, niti će se liječnik konzultirati
sa svojim polumrtvim pacijentom o najprikladnijoj terapiji za
njegovo smrtonosno oboljenje.
Na ljutu ranu – ljutu travu! Nadošlo je vrijeme da upravo tu
terapiju hrvatski narod, u svojemu današnjem nezavidnom, teškom,
pače ubitačnom položaju, posredovanjem svojih najboljih,
najprokušanijih, najvjernijih sinova – primijeni na samome sebi. Tek
nam dakle predstoji stvoriti Hrvata zdravog, slobodnog i
samosvjesnog, tvoriteljskog i solidarnog. A takav ne nastaje na
sajamskom vašaru stranačkih taština, (pred)izbornog ludila i
demokratskog cirkusa.
Neka se neprijatelji svih boja ne povesele prerano: Nova Hrvatska
Desnica raspustila je samu sebe, ali ona nije nestala: otjelovljena
u Novoj Politici, i ona se uzdigla na višu razinu Bitka. A od danas
ULTIMATUM! će joj biti glavno pomagalo: u okupljanju i odgoju novih
elita za Novi Narod Hrvatski, u ratu za spas nacionalne duše.
Desnica se povukla. Ono što nadolazi, svojim dosezima i benignim
učincima, tisućstruko će je nadoknaditi. Tek sada možemo uistinu s
punim opravdanjem uskliknuti ono naše neponovljivo, odlučno i
ponosno:
BORBA SE NASTAVLJA – ZA DOM SPREMNI!
Destra
(na
81 obljetnicu
Marša na Rim)
|
