|
ISTINU O HOLOKAUSTU NA VIDJELO!!!
Tko spasi istinu, spasit će cijeli svijet!
(“Jer će nas samo istina osloboditi”)
Svakim
danom nas sve više i više, sve histeričnije i sve paranoičnije,
bombardiraju naši Gospodari Medija, odnosno Gospodari Laži, navodno
prijekom potrebom da se u naše hrvatske škole što prije uvede (uvozno)
učenje o velikom židovskom “holokaustu” (Šoah) u Drugom svj. ratu.
Dakle, da učimo njihove velike laži, a da zaboravimo da se mnogo
veći holokaust dogodio nama Hrvatima!
HISTERIČNI ŽIDOVSKI GOVOR MRŽNJE
U šoroševskom
“Vjesniku” je (kao “podlistak”) izašao evo već 55 nastavak
histerične i paranoične knjige kanadske Židovke Erne Paris pod
naslovom “Duge sjene” (sa znakovitim podnaslovom “Istina, laži i
povijest”). Ta knjiga bi, po mojem čvrstom sudu, trebala nositi
naslov “Duge laži”, s podnaslovom “Sjene, poluistine i povijest”!
Gospođa Erna Paris je nedavno gostovala u Zagrebu, gdje su je
ugostili i predstavili hrvatskoj javnosti njezin izdavač, g. Božo
Rudež, te sveprisutni balkanski Židov Žarko Puhovski, a, u
nedostatku odgovarajućih žena u Hrvatskoj, prizvana je iz Beograda
(!) gospođa Borka Pavićević, ravnateljica “Centra za kulturnu
dekontaminaciju”. Kojeg li društva! I kojeg li plemenskog saveza!
To je knjiga
mržnje! To je čisti govor mržnje, koji je dobio nekoliko najvećih (namještenih,
židovskih!) nagrada u Kanadi i Americi, i kojem će g. George Soros
jamačno namaknuti i par sličnih nagrada na Balkanu. Već u ovih prvih
55 nastavaka, Paris se okomila na sve što u Europi nije židovsko.
Dakako, najgore su prošli Nijemci, ali se, bogme, žestoko obračunala
i s Francuzima, ne štedeći ih nimalo, pa čak sumnjičeći i najvećeg
francuskog heroja Pokreta otpora, Jeana Moulina! Na redu su i
Britanci i Talijani. Što li onda čeka nas Hrvate?!
POVIJEST HOLO-LAŽI
Ta
me je knjiga natjerala da se konačno malo više pozabavim židovskim
«holokaustom» te da konačno dovršim čitanje nekoliko knjiga koje sam
godinama kupovao o toj temi. I opet sam došao na isto! Evo što:
Uoči
Drugoga svj. Rata, 1938, bilo je u svijetu oko 4,5 milijuna Židova.
Na popisu iz 1948 bilo ih je između 16 i 18 milijuna! Ako je u
Drugom svj. Ratu «likvidirano» šest milijuna, kako li je onda, u
samo deset godina, broj Židova porastao za više od osam milijuna,
dakle, udvostručio se?!
 Na
spomen-pločama (na više jezika) u bivšem logoru Auschwitz, najprije
je pisalo da je tu ubijeno četiri milijuna Židova. Taj je podatak od
početka izazivao veliku nevjericu i sumnju. Neovisni povjesničari,
istraživači, publicisti i drugi počeli su po tome «čeprkati»,
pojavilo se mnoštvo napisa, knjiga i novih svjedočanstava. Tako je,
nakon žučnih polemika i ogorčenog natezanja u europskom tisku,
Svjetski židovski kongres priznao «grešku», te dao izmijeniti svoje
spomen-ploče. Umjesto četiri milijuna «likvidiranih» Židova, sada su
stavili milijun i pol. Međutim, ni ta brojka nije dugo izdržala.
Uslijedila su nova otkrića i nove žestoke polemike, izašlo je
mnoštvo novih knjiga, koje su opovrgavale i tu novu laž! Teškom su
mukom i teška srca Međunarodni Židovi opet promijenili svoje
spomen-ploče i ovoga puta stavili da je u Auschwitzu «likvidirano»
samo oko milijun Židova. Međutim, ni ta brojka nije izdržala...
(Više o tome zainteresirani čitatelj može naći u knjizi Rogera
Garaudyja, bivšeg ideologa francuske komunističke partije, «Mitovi
utemeljitelji izraelske politike», izdanje: Croatiaprojekt, Zagreb
1998, te u knjizi «Hitler i Izrael» našega vrsnog povjesničara Ivana
Mužića iz Splita; izdanje: Orbis, Split 1997˛.)
ČEMU SLUŽE ŽIDOVSKE LAŽI
Zaustavimo se malo na ovom mjestu! Pretpostavimo da je u Auschwitzu
«likvidirano» samo milijun Židova (mnoge nove relevantne knjige i tu
brojku umanjuju pet, pa čak i više od pet puta!). U tom slučaju,
broj «likvidiranih» Židova više ne bi iznosio šest, nego samo tri
milijuna. Pa ipak, Međunarodni Židovi i dalje bjesomučno galame o «Šest
Milijuna ubijenih Židova»! Dakle, čudna računica. O čemu je
zapravo riječ?
Riječ je o ubrzanom rušenju «Kule Stražare Židovskih Laži». Zbog
toga ih je i
uhvatila tolika panika, tolika histerija i tolika paranoja. U
pitanje je došla njihova stoljetna konstrukcija laži, zacrtana,
zapisana i osmišljena na Prvom cionističkom kongresu, u Baselu 1898.
Dobro, zapitat će se dobronamjerni čitatelj, zašto je to
Međunarodnom Židovstvu trebalo? Trebalo je iz istih razloga kao i
Srbima glede Jasenovca, a Rusima glede svojih žrtava u «Otadžbinskoj
vojni», eda bi enormno podigli iznos ratne odštete poraženoj
nacional-socijalističkoj Njemačkoj te ponovno podjarmili pobjedničku
partizansku Hrvatsku.
Međunarodnom Židovstvu ta je megalomanska laž trebala kako bi
opravdalo i kapitaliziralo svoje novostečeno pravo na svoju državu u
Palestini, jer je, Bože moj, Palestina njima «Obećana zemlja», baš
njima i nikom drugom, jer su, Bože moj, baš oni «Izabrani narod».
«HOLO-DAN» I LAŽ JASENOVCA
Srbima je pak golema, napuhana laž o Jasenovcu bila potrebna i da bi
prikrili svoje genocidne zločine u Zagrebu 1945, one kod Maribora i
Celja, na Bleiburškom polju, na Kočevskom rogu i na brojnim
«Marševima smrti» koji su nakon toga uslijedili. Neki od tih
«Marševa smrti» su završili u Jasenovcu, te u Staroj Gradiški, gdje
su danonoćno, bjesomučno i užurbano klali «Titovi mesari». Stoga se
istina o Jasenovcu i Staroj Gradiški nije smjela otkrivati 1945,
premda je bila pronađena sva dokumentacija (sva imena i prezimena
logoraša itd.), a nije se smjela objelodaniti niti slijedećih
godina, sve do 1949/50, kada je Hrvatska već bila smrvljena, kada je
već bio ubijen Andrija Hebrang stariji, kada je general Većeslav
Holjevac bio udaljen iz Hrvatske, a generalu su Ivanu Šiblu već bila
zapečaćena usta (priča o naglo «penzionisanim» i/ili ušutkanim
hrvatskim partizanskim generalima i admiralima je posebna priča, o
čemu sam i ja pisao još od 1986).
 Danas
(27. I 2004, na «Dan holokausta»), u «Vjesniku», str. 3, jedna
novinarka, čije ime iz pijeteta ne ću navesti, piše da je «prema
procjenama» broj ubijenih žrtava u Jasenovcu bio oko 83.000 ljudi. U
čemu je trik šoroševskog «Vjesnika»? Prljavi se «Vjesnikov» trik
sastoji u tome da treba pod svaku cijenu braniti kakvu-takvu laž o
Jasenovcu, pa makar i «skromnu» brojku od 83.000 ubijenih. Pravi
trik «Vjesnikova» dvojca Fijačko-Ležaja skriva se u ovoj rečenici
udarnog članka «Jasenovac – mračna točka povijesti»: «Demografske
povijesne analize pokazuju da je broj jasenovačkih žrtava bio oko
83.000, ne manji od 80.000, ali ne veći od 100.000».
Sve
se, dakle, temelji na «demografskim povijesnim analizama», što će
reći hipotezama, a ne na čvrstim, pouzdanim podatcima! Zauzvrat, ja
ću navesti jedan čvrst i nepobitan podatak. Na prvom poslijeratnom
popisu pučanstva, 1948, jedino su Hrvati izašli s manjkom od oko
pola milijuna stanovnika, a svi su drugi narodi Jugoslavije pokazali
demografski rast.
TITOVI MESARI POKLALI FOLKSDOJČERE
Dakako, tu ne ubrajam nekoć najveću nacionalnu manjinu predratne J.,
naše Nijemce, koji su bili ili zvjerski pobijeni, ili zatočeni u 52
konc-logora diljem «Vojvodine» i Srijema, ili prognani u ratom
porušenu i opljačkanu Njemačku. Ukratko, «Titovi mesari» pobili su
ih oko 100.000, pa je i taj zločin trebalo zamaskirati Jasenovcem! O
tome su mnogo znali Moša Pijade i Slavko Goldstein, koji danas, na
«Dan holokausta», taj veliki zločin nad našim Nijemcima –
folksdojčerima, počinjen 1945-48, uporno i bezobrazno niječe!
Hoće
li se, uz učenje o «holokaustu», u našim školama jednako učiti i o
megaholokaustu nad Hrvatima i Nijemcima 1945 i poslije?
Dr.
Franjo Tuđman tvrdio je kako je u Jasenovcu ubijeno 45-48 tisuća
ljudi. Napokon poruka svim goldštajnima: «Samo će vas istina
osloboditi!». Tko spasi istinu, spasit će cijeli svijet. Za ime Boga
velikoga, ne ubijajte svoje mrtve i po stoti put!
P.
S. Podsjećam na svoje članke «Od antisemitizma je samo semitizam
gori» i «Kome treba Goldsteinova povijest Hrvatske» (oba iz 2003).
HOLO U ZAGREBU!!!
Kancelar Sanader, u pratnji svojega ex-hadezeovskoga pajde Mesića,
pribivao je otvorenju «izložbe holokausta». Tema: ustanak u
varšavskom ghettu (kakve li to ima veze s Hrvatskom?!) u zagrebačkoj
židovskoj općini. Povod: nadnevak Dan holokausta, koji svi
narodi ovoga svijeta imaju slaviti u znak sjećanja na navodne
židovske žrtve. Tko je dužan komemorirati žrtve armenske, hrvatske,
indijanske, ruske, njemačke...? Ali, koga briga za to! Ta Židov je
gazda svijeta! I plače Mesić, plače Sanader. A plačidrug ih,
njemački poklisar Weiss, poučava kako se staje na put desničarskim
organizacijama. Važno je samo da pučkoškolska i gimnazijska mladež
uči o židovskom stradanju. Dva tjedna dovlačit će zagrebačke
gimnazijalce da cmizdre pred tuđim (navodnim? stvarnim?) patnjama.
Na hrvatske ih spomendane nitko ne će voditi: ta to bi bilo nasilje
nad njihovom slobodom!
Je
li jasno Sanader-Mesiću kako njihova holomanija ne će suzbiti
protužidovske osjećaje, dapače?! Ne, to prosvjetiteljski imbecili ne
shvaćaju, no tim više shvaćaju židovski gazde. Neka se samo potiče
antisemitizam izazivanjem odvratnosti spram židovskih šovinista. Ta
što bi Židovi bez antisemitizma? Kako bi se branili od pravednih
kritika za svoja nedjela, ako ne bi oponenta mogli dezavuirati
ubitačnom optužbom: antisemit?!
Ništa protiv nedužnih žrtava, naravno. Ali, tko je uopće doista
nedužan? Židovi svakako nisu jedini, a ni najveći paćenici krvave,
posve nesentimentalne svjetske povijesti. Ustrajava li se pak na
židovskoj ekskluzivnosti glede stradanja, izazvat će se pravedan
otpor drugih stradalnika, među kojima ni Hrvati nisu na zadnjem
mjestu. A pogotovu hrvatski čelnici bolje bi učinili da komemoriraju
žrtve iz vlastita naroda, nego što se ljigavo i konformistički
ulaguju stranim nesretnicima. Ovi takvu sućut nikada ne će
prihvatiti kao znak simpatije, nego slabosti i dragovoljnog
pokorništva; samo će je, stoga, prezreti i unovčiti. To i jest cilj:
namaknuti još koju milijardu na ime odštete. Zašto bi i hrvatska
država trebala sudjelovati u tom židovskom biznisu? Tim prije što
su Židovi, neumjerenim napuhavanjem i zloporabnim
instrumentaliziranjem svojih nevolja, već odavna proigrali pravo
koje bi im inače pripadalo na ljudsku sućut, normalnu, bez
pretjeravanja i prenemaganja.
br
|
