|
VLADAJU LI ŽIDOVI SVIJETOM?
lozinka Yad Vashema:
«Tko
spasi jednog Židova,
spasio je čitav svijet.»
[vrijede li oni jednako?!]
Tri-četiri
godine provokacija (2001-2004–izbor)
BERLIN – GLAVNI ŽIDOVSKI GRAD
 U Berlinu, uz najveće državne počasti i jednotjedno orgijanje,
otvoren je najveći žido-muzej u Europi. Ravnatelj: američki (!)
Židov Michael W. Blumenthal, negdašnji ministar financija
predsjednika Cartera. Projektant zgradurine u obliku Davidove
zvijezde (za koju je njemački porezni obveznik, koji još uvijek
ispašta grijehe Trećega Reicha, isplatio 120 milijuna
bivših njemačkih maraka): Židov Daniel Libeskind. Neki od eksponata:
Einsteinov rukopis o teoriji relativiteta, naočale Mosesa
Mendelssohna, pribor za obrezivanje iz raznih razdoblja...
U
Berlinu gradi se monstruozni spomenik žrtvama «holokausta», spomenik
za koji netko očito hoće da bude veći i od samog aušvica: zapremat
će dobar dio središta inače uzorno obnovljene ujedinjene
prijestolnice. Za svakog Židova – jedan kamen. Radovi su doduše
načas bili prekinuti, ali ne zbog opravdanih otpora protunjemačkom
projektu, nego jer je otkriveno da je tvrtka Degussa, koja izvodi
radove, bila upletena u proizvodnju ciklona B (sredstvo
dezinfekcije, a prema pobjedničkoj verziji otrov za ubijanje
židovskih logoraša). Srećom, predsjednik parlamenta Thierse
uvjerljivo je objasnio da je tvrtka odavna pravovjerno
antifašistička, da se, štoviše, velikodušno angažirala na
obeštećenju «prisilnih radnika» u vrijeme Reicha. Tako su
radovi nastavljeni, unatoč nastavljenom nećkanju Židova (ciklon je
ciklon!), jer: do svibnja 2005 stvar naime mora biti gotova!
DEUTSCHES REICH
U
Münchenu, na Jakobsplatzu, gradi se velebni židovski centar (porezni
obveznik plaća 57 milijuna €) na mjestu bivše sinagoge. Graditelje
nisu zastrašile niti prijetnje desničarske Kameradschaft Süd,
da će gradilište, uvrjedljivo za njemački nacionalni ponos, dići u
zrak. Prema pobjedničkim verzijama, nakon «Reichskristallnacht»,
uklonjeno je u Njemačkoj 250 sinagoga. Koliko li ih je tek bilo?
U
Leipzigu puštena u rad staro-nova sinagoga za židovske ateiste.
Samo
između 1951 i 1998 Njemačka je savezna vlada isplatila 102 milijarde
DM reparacija Izraelu i «žrtvama Trećeg Reicha». Tu
nisu uključene milijarde iz privatnih i javnih fondova, od kojih je
75 milijarda otišlo samo na odštetu tvrtki «prisilnim radnicima» u
vrijeme NS. Naravno, nezasitna žrtva bez prestanka šalje na naplatu
nove (ili one iste) račune, uvijek ispočetka, sve više i žešće, bez
kraja i konca.
Javljeno je kako je komunistička njemačka tajna policija Stasi
još 1971 iskopala ostatke 600 Židova, navodnih žrtava «holokausta»,
te im iz čeljusti iščupala zlatne zube. Dokaz da im zube nisu
prisvojili «nacisti», kako glasi službena historiografska dogma.
Po
židovskom nalogu, u Frankfurtu na Odri uklonjen je iz crkve
srednjevjekovni vitraj (što su ga Rusi upravo bilo vratili
Njemačkoj), na kojemu je Sotona navodno prikazan sa židovskim likom.
Tako holo-religija cenzurira i proganja Srednji Vijek! Ali, što je
to prema židovskom zahtjevu da se Novi Zavjet očisti od
«antisemitskih» mjesta!
Već
godinama traje masovno useljavanje ruskih Židova u Njemačku:
naivčine i/ili provokatori kane time suzbiti antisemitizam i
oslabiti ekstremnu desnicu (premda postižu upravo suprotno). Židovi
s Bliskog istoka sve češće traže u Njemačkoj politički azil: po
nekoliko tisuća godišnje! Nacional-mazohistička naime Njemačka svim
potomcima žrtava NS-progona daje njemačko državljanstvo!
Židovski odvjetnici koji zastupaju holo-žrtve podigli su u gradu
Bruhlu tužbu protiv američke tvrtke IBM, jer su se stručnjaci u
Trećem Reichu služili njezinom tehnikom obradbe podataka.
Posljednjih su godina slične optužbe dignute i protiv europskih
banaka, osiguravajućih kuća i proizvodnih tvrtki. Sada se samo još
očekuje da se optuže i europski izvoznici poriluka i špinata što su
ga konzumirali genocidni SS-ovci.
Istini za volju, Aušvic-muzej opovrgnuo je tvrdnju da su
IBM-strojevi za bušenje kartica rabljeni kod likvidacije Židova.
Sada su strojevi s olakšanjem primili oslobađanje od teške optužbe,
ali nitko nije optužen za patku i blef.
Njemačke vlasti uputile su formulare radi postavljanja zahtjeva za
odštetu i tada trogodišnjoj židovskoj djeci: i ona bi trebala dobiti
naknadu za prisilni rad u Reichu.
«Teledoktor» na njemačkom prvom kanalu ARD reklamira «zdravi i
ukusni» košer-program prehrane. Za Nijemce! U nezamislivom
ulagivanju Židovima, njemački medij i ne znajući izaziva Židove,
koji u tome mogu vidjeti samo znak «antisemitizma»: nije «košer» za
«naciste»!
Njemačka TV, u dosluhu s američkom, usred najgledanijih vijesti
podmeće i razgovore s njemačkim Židovima, starim i mladim, koji
«svjedoče» o antisemitskim ispadima što su im pribivali. Napr.:
netko se židovskom dječarcu ispričao, kad je čuo da je ovaj Židov.
Dječarac se čudi čemu isprika. Da se onaj nije ispričao (a ljigo je
naučio da se Židovima stalno treba ispričavati za «holo»!), opet bi
bilo zlo.
Ništa Nijemcima nije pomoglo što proizvode «košer-mlijeko» za
izraelsku djecu: tri dojenčeta je od trovanja umrlo, niz otrovano, a
Nijemci opet pali pod sumnju za genocid nad Židovima.
Desničara-republikanca Josefa Reichersa sud je u bavarskom Kemptenu,
začudo, oslobodio optužbe da je dopredsjednika centralnog komiteta
njemačkih Židova i popularnog TV-voditelja Michela Friedmana nazvao
«ciganskim Židovom». Ministrica pravosuđa, feministica Herta
Däubler-Gmelin, uplela se u rad neovisnoga sudstva i napala
oslobađajuću presudu. Nakon toga, žido-boss Friedman, inače
šarmantan i arogantan šovinist, maknut je sa spomenutih mjesta zbog
trgovine drogom; u zamjenu za priznanje, oproštena mu je trgovina
bijelim (gojskim) robljem.
Nakon negdašnjega kratkotrajnog predsjednika njemačkog Bundestaga
Philippa Jenningera (koji je smjesta politički odstrijeljen jer se u
pristupnom govoru usudio kazati kako Hitlerova diktatura nije
nastala iz ničega, nego je imala neke uzroke), najprominentnijom
žrtvom židovskog šovinizma i nadvlade u Njemačkoj postao je
dugogodišnji vođa liberala Jürgen Möllemann, inače baš nikakav
desničar (Haidera, koji mu je pružio potporu, nazvao je
«štakorašem»!). Möllemannova se krivnja sastojala u tome da je uzeo
u zaštitu člana svoje stranke, Sirijca Karslija, koji je cionističke
zločine usporedio s «nacističkima». Kada se zbog toga zahuktala
kampanja, Möllemann je istinito ustvrdio kako Židovi svojim
ponašanjem potiču antisemitizam. Potom nisu više pomogle ni isprike;
stranka (kojoj je bio počasnim predsjednikom), pod židovskim ga je
pritiskom najurila, obolio je i, premda iskusan športski padobranac,
prigodom jednoga skoka pod misterioznim okolnostima poginuo. Židovi
ne vladaju Njemačkom?
Član
njemačkoga Bundestaga Martin Hohmann (CDU) najuren je, pod
unutarnjim i vanjskim židovskim pritiskom, a uz «žaljenje» kolega
izbacivača, iz parlamenta - jer se usudio u kondicionalu zamijetiti
kako bi se i Židove moglo nazvati «narodom počinitelja» (zbog
njihovih zločina u «oktobarskoj» revoluciji), kako oni rado nazivlju
Nijemce. I Hohmann je isprva naivno mislio da može ustrajati kod
svoje izjave, a potom mu nisu pomogle ni sve isprike («ne dovodim u
pitanje jedinstvenost holo-zločina»!) i distanciranja od desnice.
Najavljeno je i suđenje zbog «raspirivanja nacionalne mržnje».
Naknadno je nesretnik izbačen i iz stranke. Šef vojnog Odjela za
posebne namjene pak, general Reinhard Günzel, koji je u privatnom
pismu izrazio potporu Hohmannu, nečasno je otpušten. Židovi ne
vladaju Njemačkom?
DEUTSCH-ÖSTERREICH
Austriji ništa nije pomoglo što se nakon 1945 usiljeno distancirala
od njemačkog korpusa i proglasila «žrtvom Hitlerove agresije»:
žrtvama «holokausta» i «prisilnim radnicima» mora i ona isporučiti
naknadu u gotovini. Za to vrijeme, politički već pokopanog Haidera
proziva se zbog «antisemitizma».
MALA BRITANIJA
Britanski su Židovi oštro osudili najnoviju kolekciju odjeće
dizajnera Francesca Barbara, koju je predstavio u Rimu i Londonu,
zbog (antifašistički!) uporabljenog simbola svastike.
Da
ne zaostane u ritualnom židoljublju što ga Židovi izmamljuju
usporedno s antisemitizmom (oboje im koristi!), Britanija je, preko
svoje Kraljice, zloglasnog lovca na «naciste», hohštaplera Simona
Wiesenthala (95), odlikovala naslovom «viteza», kao nagradom za
životno djelo uspješnom i nadasve «viteškom» lovcu.
FRANCUSKA
Vlada i banke obvezale su se s 80 milijuna $ obeštetiti Židove za
imovinu i novac bez kojih su, stjecajem povijesnih okolnosti,
navodno ostali u vrijeme vladavine maršala Petaina. Odštetu ima
dobiti 4547 osoba.
U
Marseilleu zapaljena židovska škola.
ŠPANJOLSKA
Do
1995 Španjolska nije imala represivni prožidovski zakon; 11. svibnja
te godine, Cortes je donio reviziju kaznenog zakonika
omogućivši inkriminaciju poricanja, umanjivanja ili opravdavanja
(protužidovskog) genocida te promicanje rasne mržnje. Zakon, koji su
poduprli konzervativci, a suprotstavili mu se socijalisti, potpisali
su tadašnji premijer Felipe Gonzales i kralj Juan Carlos.
«BELGIJA»
I
umjetno ujedinjeno kraljevstvo Flandrije i Valonije obećalo je
svojim Židovima isplatu odštete u iznosu od 111 milijuna €; što više
vrijeme odmiče, to su židovski zahtjevi, umjesto da utihnu i ustuknu
pred okolnošću višestrukog udovoljenja, sve neumjereniji i
arogantniji.
NIZOZEMSKA
Supruga tadašnjeg predsjednika Europske središnje banke Wima
Duisenberga, Gretta, primila je židovsko pismo u kojem joj se
prijeti smrću jer je na svojem balkonu, u znak simpatije, izvjesila
palestinski stijeg. Gospođa Duisenberg, optužena zbog
«antisemitizma»: «Ja sam slobodna žena, slobodna sam misliti i
govoriti ono u što vjerujem.».
Po
nalogu opskurne židovsko-izraelske organizacije «cidi», koja je pak
nahuškana iz krugova zagrebačkog ghetta, hrvatskom
nacionalnom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu zabranjeno je
nastupiti na već pripremljenim koncertima u Amsterdamu i
Rotterdamu.
RUSIJA
Stari pjesnik Aleksandar Solženjicin pružio je Židovima ruku
pomirbe, napisavši na pola tisuće stranica «Dvjesto godina zajedno:
Rusija i Židovi». Ruka pomirbe naišla je na potpuno židovsko
nerazumijevanje, jer se Solženjicin usudio podsjetiti na ulogu
Židova u «oktobarskoj» revoluciji. Ništa mu nije pomoglo što je
osudio i progon Židova pod Staljinovom vlašću.
POLJSKA
Dočim su donedavna Nijemci (i Hrvati) vrijedili za najmarljivije
tamanitelje Židova, sada su se i Poljaci, pod neviđenim židovskim
pritiskom, počeli nabacivati pepelom, ustvrdivši kako su u ljeto
1941 spalili 1600 pripadnika izabranog naroda (kolaboratora SSSR-a i
njegove tajne policije), premda je još 1949 zbog toga zločina
izrečena 21 kazna, od kojih i jedna smrtna. Država se sada
ispričala, Crkva nije. Nisu se ni Židovi ispričali za zločine svojih
komunista, dapače, suočeni sa zahtjevom, reagirali su osupnuto i
uvrijeđeno!
Senzacionalno otkriće: čak 3 (tri!) savjetnika predsjednika
Alexandera Kwasniewskog imaju «antisemitsku prošlost». Riječ je,
dakako, o negdašnjim suradnicima komunističkog diktatora Władisława
Gomulke, pod čijom je vladavinom 1968 pokrenuta poznata kampanja
protiv cionističkih, proizraelskih elemenata u vlasti.
SLOVAČKA
Središnje vijeće slovačkih Židova tužilo je Njemačku da im vrati
novac što su ga Židovi prije šezdeset godina navodno potrošili za
željezničke karte u logore. Traže ne manje negoli 150 milijuna
negdašnjih DM.
TURSKA
Prije okončanja svoje vladavine, i turski se premijer Bülent Ecevit
stigao ispričati američkim Židovima i Erec Izraelu. Zbog turskog
genocida nad Židovima? Ne baš, ali slično: premijer se, naime,
usudio izreći kako je izraelska vojska izvršila pokolj nad
Palestincima na Zapadnoj obali.
VATIKAN
U
svojoj knjizi-pamfletu The Popes against Jews; The Vatican's Role
in the Rise of Modern Anti-Semitism, židovski autor David
I. Kertzer zatražio je da Crkva prizna svoju odgovornost za
protužidovske progone, kojima je utrla put «holokaustu».
EUROPSKA UNIJA
Kao
odgovor na pojačanu židovsku kampanju u USA, Europi i Izraelu protiv
tobože rastućeg «antisemitizma» (a sami ga Židovi hotimice, ciljano
izazivlju, pa i ovakvim histeričnim kampanjama!), tzv. «europska
unija» objavila je antisemitizmu rat, solidarizirajući se s izjavom
predsjednika «europskog židovskog kongresa – ECJ», nekog Cobija
Bernatoffa: «Monstrum antisemitizma se vratio i EU mu mora objaviti
rat. Židovi više ne mogu živjeti svoju svakodnevicu kao ostali
Europljani.». Ove su monstruozne riječi izrečene na seminaru «Europa
protiv antisemitizma za jedinstvo različitosti»», na kojem je
euro-birokrat Prodi ustvrdio kako «u EU ne smije biti mjesta
antisemitizmu». Seminar je najavio «praktične mjere» u vidu progona
i ispiranja mozga.
USA
I
židoljubna američka vlada optužena je za pomaganje u protužidovskom
genocidu: neki «aušvicki odbor» sudskim je putom zatražio od Amerike
40 milijardi $ odštete, jer saveznici u II Svj. Ratu nisu
bombardirali željezničku prugu prema Auschwitzu, te jer su
prisvojili imovinu madžarskih Židova.
Usred New Yorka skupina židovskih odvjetnika podignula je tužbu
protiv švicarskih banaka s ciljem iznuđivanja «odštete» za Židove
žrtve «holokausta», koje su u tim bankama navodno pohranile svoje
zlato (čije podrijetlo nijedan sud nikada nije ispitivao). Ujedno se
zahtijeva i obeštećenje ne-židovskih žrtava «holokausta» (što
li na to kažu Židovi?!), dakle različitih «robova», Cigana, idiota,
komunista, homoseksualaca, sektaša i sl.
Glasoviti slikopisni kič-redatelj Steven Spielberg, jedan od
najfanatičnijih njegovatelja holo-kulta, pobrinuo se da njemačka
školska djeca sudjeluju na natječaju u pisanju zadaća o
«holokaustu».
U
moru srcedrapajućih sentimentalnih šund-filmova, kojima se redovito
podgrijava holo-mitologija, pojavio se i američki uradak «Siva zona»
nekog Tima Blakea Nelsona, koji ovim naručenim djelcem očito želi
van iz zavrijeđene anonimnosti. Novost je filma u tome što se
domislio prisilnom sudioništvu samih Židova u naci-genocidu.
Na
poznatog slikopisnog glumca Mela Gibsona, koji je izrodio sedmero
djece, a od oca dobio zdravi tradicionalno katolički odgoj, oborio
se židovski bijes još prije negoli što je prikazan njegov film «The
Passion of the Christ» o zadnjim satima u životu Isukrsta. U filmu
se govori samo latinski i aramejski, a Židovi su unaprijed «znali»
da će tu biti optuženi za Isusovu smrt.
Na
poluotoku Floridi otvoren je atraktivni park «sv. Zemlja», kakva je
bila pred 2000 godina. Židovi su se odmah pobunili da park
predstavlja pokušaj njihova obraćenja.
Američki Židovi zatražili su da se uskrsni zec, tzv. Easter Bunny,
preimenuje u neutralnoga Spring (proljetnog) Bunny.
Uskrs im djeluje protužidovski te uvrjedljivo, jer ga ne slave.
Glasnogovornika Bijele Kuće, Židova Jamesa Rubina, naslijedio je
Židov Ari Fleischer.
Joe
Lieberman, senator iz Connecticuta, nakon što je doživio neuspjeh
kao predviđeni dopredsjednik propalog demokratskog kandidata Ala
Gorea, upustio se u utrku za demokratskog izazivača predsjednika
Busha. Da je uspio – za što su do daljnjega mali izgledi – Joe bi
postao prvi židovski predsjednik USA.
Kako
se zahuktava američka predsjednička kampanja, kandidati se natječu
tko će kojem uvjerljivije «uvaliti» ljubavnicu ili dezerterstvo, a
netko se sjetio i kako je otac demokratskog kandidata Johna Kerryja
bio češko-njemački Židov, pivar Fritz Kohn, koji je zbog bankrota
počinio samoubojstvo. Tko to sad otkriva ili izmišlja? Židovi?
Antisemiti? Kerryjevi prijatelji ili neprijatelji? Sam Kerry?
Navodno je bio nemalo iznenađen «otkrićem», kao, sjećamo se,
svojedobno i ministrica Olbrajtica, koja tobože nije imala pojma da
su joj roditelji češki Židovi.
Pod
židovskim gradonačelnikom New Yorka Michaelom Bloombergom pristiglo
je 407 prijedloga na natječaj za obnovu «blizanaca» stradalih 11.
Rujna. Prihvaćen je nacrt židovskog arhitekta Davida Daniela
Liebeskinda «Vrhovi svijeta»: građevina bi, s 541 m nadmorske
visine, trebala stršiti kao najviša zgrada na svijetu.
Rabin Yakove Lloyd, kolovođa terorističke «Židovske obrambene
skupine», organizirao je puškama, palicama i cijevima naoružane
noćne ophodnje newyorških Židova, pod izlikom arapskih prijetnji.
U
američkim općilima Židovi se učestano tuže na porast antisemitizma i
na «blijeđenje» (fading) tzv. «holokausta», iako se nikada o
njemu nije toliko govorilo. Nakana je, dakako, dodijavati
ne-židovima, ciljano izazivljući antisemitizam, potreban da se na
njega svedu sve razumne i opravdane kritike židovske bahatosti.
KANADA
Erna
Paris, kanadsko-židovska autorica, u svojoj knjizi «Duge sjene –
istina, laž i povijest» (koju je u prijevodu tiskao zagrebački
Prometej, a u nastavcima objavljivao i šoroševski zagrebački
«Vjesnik»), napada gotovo čitav svijet – uz ostale i Hrvatsku - zbog
nevolja što su ih Židovi proživjeli kroz II Svj. Rat.
|
