|
HRVATSKA
I EUROPA
Umjesto
da njeguje svoju samosviest i samodostatnost – kada je zajedničtvo
štetnije od samoće – hrvatski narod, točnije, njegov korumpirani dio
predvodjen novim tragateljima za najnovijim gospodarima, pruža već
mjesecima ogavnu, nepodnošljivu sliku poniženja, nečasnosti i
robstva; mjesecima već danomice trpimo istu ružnu i falšnu notu,
danju i noću slušamo na krugovalu i gledamo na dalekovidnici: hoćemo
li ili ne ćemo u Europu, hoćemo li danas ili sutra, za dvie, pet,
ili možda tek deset godina. Prilagoditi se, pokoriti se, ne
izazivati Europsku Uniju, udovoljiti njezinim uvjetima, svima, pa i
onima koji ovu naciju hrvatsku, za koju je junak Kvaternik rabio
sintagmu, ponosnu i suverenu, Nos Dei Gratia Natio
Croatorum, pripravljaju izravno za izčeznuće - to je, eto,
postao kategorični imperativ hrvatske svakdašnjice, jer ga veličaju
kao formulu vječne hrvatske sreće, dočim nije drugo doli jamac
sigurne hrvatske propasti.
Vele nam: to nam je sudbina, idemo je barem što bolje izkoristiti.
Je li? Tako su nam i obie jugoslavije bile sudbinom. Nikakve nam
koristi nisu doniele, a s više čvrstine i volje za obstankom obie
smo mogli izbjeći. Nu kada su stvari već tako daleko uznapredovale,
bit će da nam je doista usudom neizbježivim postalo i novo
sužanjstvo u superjugovini što je nazivlju Europom.
Nema Kvaternika, nema Starčevića, nema Pavelića. Mali ljudi i
prodane duše, strani plaćenici i tudjinski žbirovi, vladaju
takozvanom Republikom Hrvatskom, ljudi točno po mjeri zadaća što su
im ih namrieli njihovi gospodari. Banalni mediokriteti bez ikakve
karizme, izrodi bez ideja i ideala, ubogi karijeristi i oportunisti,
odlučni jedino da sebi osiguraju mjesto u poviesti – a ne znaju da
je to poviest poraza i smrti! – zasjeli su danas na čelo smušenog i
izcrpljenog hrvatskog naroda kao menedžeri sramote i izdaje. I u
tome, nema dvojbe, uvjerljivo su nadmašili svoje kukavne
predšasnike, koji nisu bili bolji Hrvati, ali su se bojali ići
predaleko, bojali su se takozvane «desnice», a ona danas zdušno
sekundira suludom hrvatskom marširanju u Ništa.
Zar baš nikoga nema da odgovorno i potanko razloži što nas sve čeka
u toj najnovijoj superjugi? Nikoga da ovome zavedenom i zaludjenom
puku utuvi u zakržljalu mu pamet samoočevidnu, jednostavnu, neupitnu
istinu kako model euro-Hrvatske ne znači drugo, ama baš ništa drugo,
negoli Srbe u Hrvatsku (povratak izbjeglica, manjinska prava,
suradnja sa susjedima...), a Hrvate u Haag i u pečalbu? Kako znači
poniženje i poništenje kompletnoga Domovinskog rata, časnog,
obranbenog i osloboditeljskog, osudu hrvatske nacije i hrvatske
države kao takve, a ne tek ovoga ili onoga
«individualiziranog ratnog zločinca»?!
Zar se ičim može opravdati, pa i protumačiti, da ovome puku nije
jasno kako u Europi ostaje i bez suvereniteta i bez identiteta; i
bez samosvojnosti i bez samobitnosti?! Da mu nije jasno kako će
ulazkom u Europu, kada joj se priključi i iztočni brat, ponovno
nestati hrvatsko-srbske granice?! Kako je u euro-raljama odzvonilo i
njegovoj vojski i privredi, jednako kao i jeziku i uljudbi?! Kako
udovoljavanjem terorističkim uvjetima EU taj puk dospieva u
predsmrtno stanje, eda bi mu, konačnim ulazkom u «integracije», bila
dodieljena i sama smrt?! Jesu li hrvatski ratnici išli u smrt da
Hrvatskoj daruju smrt?!
Umjesto da shvate razmjere katastrofe, neodgovorni se mozgovići
zanose lažnim utjehama i obmanjuju unaokolo kako eurointegracije ne
donose ugrozbu hrvatskomu nacionalnom bitku. A kako ne, kada
gospodarski, politički i nacionalno ugrožavaju i daleko veće, jače,
poviestno ukorienjenije nacije kakve su Talijani, Francuzi ili
Niemci? Kako onda tek ne bi ugrozile jedan na žalost (i vlastitom
krivnjom) mali narod, duševno propao, materijalno propao, moralno
propao, bez volje za sobom i za slobodom, kadar tek slušati bilo
koga, ako mu ga demokratske smicalice, nevladine udruge i
judeomasonska internacionala nametnu za predvodnika, samo ne sluša
onoga koji mu izkreno želi dobro i nudi mu zbiljski spas!
Europska je Unija za Hrvatsku samo prošireni Haag, primjenjen ovoga
puta
na čitav narod. Ona je i prošireni Jasenovac, vladavina jasenovačke
trijade pod pokroviteljstvom Brussela i Straßburga: Židovi kao
gospodari i vlasnici, Srbi kao izvršitelji, politička klasa, Cigani
i slični kao buduća bezplatna radna snaga. EU je do orijaških
dimenzija napuhana juga, gora, tiranskija i totalnija nego što je
ikada mogla biti ona velikosrpska balkanska Titovina, u kojoj je
Hrvatska ipak sačuvala barem svoje ime, ponos i volju za slobodom!
Nu, već je za sve kasno, srljanje se u novu avanturu više ne može
izbjeći. Kasno se sjetila jedna «desničarska» strančica
prosvjedovati protiv ulazka u EU, a da to skoro nitko nije ni
zabilježio. Hrvatski se samoubojice zaludu boje da ih Europa ne će,
da nam uzkraćuje tu nagradu i milost. Hoće, itekako hoće. Ta cilj je
objediniti sve zemlje i narode bieloga nam kontinenta. Ako se ne
dobije ulaznica odmah, to samo znači da nas predbježno valja
pripraviti i dresirati, slomiti, dotući, da kao bezpriekorni
robovi umarširamo na koljenima u Uniju, eda bi nas se potom u njoj
konačno zatuklo.
I
zato više ne vriedi ona naša stara i tvrda izreka: prvo Hrvatska,
onda Europa. Hrvatska nam ju je pseudo-desnica, dakako,
bila ukrala, i još se prigodice na nju pozivlje, nu, ništa od toga.
Danas je Hrvatsku više nemoguće spašavati od Europe. Moguće ju je
spasiti samo ako se i sama Europa u cielosti spasi od
centralističkog i materijalističkog uztroja koji su joj danas
nametnule sive, plebejske, nenarodne, mediokritetske, judeomasonske
tehnobirokratske klike. Nietzsche je svojedobno upozoravao da ne će
biti Europe u hipokritskom ozračju demokratskoga ćudoredja. Ne će,
ali ipak je ima, a nama svakako preostaje časna mogućnost da je ne
nazivamo Europom, navlastito imajući na umu onu autentičnu veličinu
koja je u poviesti pratila njezino ime, kad god se je nastojala
konstituirati autoritarno, elitno i sa štovanjem za sve svoje
sastavnice – pa bilo to na način Rimskoga imperija ili Karla
Velikoga i Svetog Rimskog Carstva Njemačke Nacije; ili pak
francuzkoga cara i njemačkog kancelara.
 Europa
je dakle ipak «naša sudba», globalizacija je nepovratna. Ali,
preostaje nam sloboda da iznudimo način njihova provodjenja. Ne, ne
ćemo to moći sami – premda uviek ostaje načelna mogućnost da
zarazno-spasonosni pokret potekne baš iz ponižene i uvriedjene
Hrvatske! Pa ako je tako, zavolimo svoj usud, udjimo čim prie, jer
tim prie će iznutra narasti spasonosne snage kadre uzvratiti
pogibeljnom izazovu i prietnji! Tim prie započet će narodi proces
destruiranja nenarodne Europe, koju valja rušiti jednako kao i
pokojnu jugovinu. Novi bik mora se pojaviti da ponese onemoćalu i
oboljelu Europu. Toga bika može prizvati u život samo
Nacionalistička Internacionala. Ona, koja će Europu ponovno
pretvoriti u časni, slobodni i razlikama bogati kontinent biele
rase, Europu svih svojih nacija i regija, Sveto Carstvo novih elita
i velikih vizija, Carstvo koje će se vratiti svojemu
grčko-rimsko-barbarskom korienju, te iznova zaposjesti svoje
zavriedjeno, a izgubljeno mjesto u svjetskoj raspodjeli silnica.
Uljezi pak i doseljenici, internacionalna nacija izraelskih,
cionističkih i judeokratskih petokolonaša, neka na vrieme bira: i
njoj je mjesto u bieloj Europi slobodnih nacija, ali samo ako se s
gostoprimcima bezostatno poistovjeti, umjesto da još jedamput
svojevoljno izabere ghetto arogancije i odgovarajuće joj
diskriminacije.
Nova Politika, što smo je najavili u ovome glasilu, kroči
svojim putom. Drži se ona pritom i zasada kršćanske Europe, zasada
koje, u skrajnjem slučaju, kada sva sredstva zakažu, kada nikakvog
drugog izlaza više nema, a nade u spasonosni uzpjeh sile rastu, -
dopuštaju narodu da protiv posvjedočene, težke i trajne protunarodne
vladavine pribjegne pravednoj pobuni! Nova će politika uskoro
progovoriti iz svih rodova političkog oružja. Čeka nas vruća jesen!
Destra
|
